Djelatnosti
Dani židovske kulture u Knjižnici i čitaonici „Fran Galović“ Koprivnica
Izložba i gostovanje Melite Kraus u prvoj polovici listopada upoznali su koprivničku publika s nepresušnim vrelom inspiracije koju ova vrsna ilustratorica i slikarica crpi iz židovske tradicije i kulture. Prije svega, to je priča o Golemu, biću iz židovskog folklora, koji je Melitu Kraus potaknuo da gotovo istovremeno objavi slikovnicu u nakladi „Malih zvona“ iz Zagreba te art-knjigu u nakladi „Antibarbarusa“, također iz Zagreba.
Kroz izložene originalne ilustracije u izlozima knjižnice dobio se uvid u nadrealni svijet slikovnice o Golemu,ali i slikaričin osebujni likovni izričaj, čemu su doprinijele i tri izložene grafike o iz ciklusa o gradu Chemu (priča o biserima i perju, prorok Elijah hrani siromašne za Shabbat, Rosh Hashana u Chelm), kao i živopisne slikoskulpture.
Kroz program u koprivničkoj knjižnici 15. listopada 2015. godine vodila je dr. Sanja Švarc-Janjanin, predsjednica Židovske općine u Koprivnici. Razgovor s Melitom Kraus dao jeuvid u živopisnu osobnost slikarice i izvore čudesnih svjetova njezinih djela. O art-knjizi o Golemu govorila je povjesničarka umjetnosti Barbara Katić, dok je dr. sc. Irena Radej Miličić, docentica na Odjelu zanovinarstvo Sveučilišta Sjever pripremila književnoteorijski prikaz koji ovdje donosimo u cijelosti.
Dr. sc. Irena Radej Miličić
O Golemu Melite Kraus – nova priča o starome liku
Priča koju je u slikovnicu utkala Melita Kraus najnoviji je prilog velikome korpusu židovske književnosti u kojoj se govori o Golemu, umjetnome čovjeku ili bolje rečeno, o čovjekolikoj spodobi koju nije stvorio Bog nego sam čovjek, od nežive tvari: kako u kojoj varijanti – od zemlje, blata, gline. Riječ je o slikovnici, međutim, svakako treba naglasiti o slikovnici za “već kvalificirane slušače”, svakako za najstarije predškolce ili za djecu prvih razreda osnovne škole. Sasvim sigurno će joj se i osposobljeni samostalni čitači veoma rado vraćati i kad budu imali desetak i više godina.
Tko je Golem, ili bolje rečeno tko je to mitsko biće? Njegove su osnovne karakteristike da nema božji dah u sebi, nego ljudski, prema tome lišen je slobodne volje i vlastitog razuma. Njegovo je djelovanje stoga ograničeno, i ovisno o izvoru opisuje se na različite načine: ili je naprosto priglup i mora dobiti vrlo sažete i ograničene upute za najjednostavnije zadaće (kako kaže Melita Kraus, rabin je naložio da to budu samo jednostavni pripremni zadaci i samo za svete poslove), ponegdje ne smije raditi ništa osim na šabat, on je ili vrlo poslušan i sve odrađuje doslovno kako mu je rečeno, ili se u nekoj varijanti počne ponašati svojeglavo i interpretira zadatak bizarno i s lošim završetkom. Sve te osobine vrlo su lijepo su prikazane i u ovoj slikovnici Melite Kraus.
I u ovoj priči, kao u velikom dijelu tradicijskog pripovijedanja, Golema je napravio u 16. stoljeću praški rabin Loew bojeći se pogroma i želeći zaštititi prašku židovsku zajednicu od antisemistskih nasrtaja. Načinio ga je od vltavskog blata; prema kabalističkoj tradiciji tri sveta čovjeka obišla su ga, izgovorila čarobne riječi a rabin mu puhnuo u nos i na čelo napisao riječ “emet” što znači “život”, odnosno “istina”. Ovaj naš Golem ponaša se u skladu s tradicijom, uglavnom sve zapovijedi sluša doslovno, do trenutka dok ne dobije pomalo izvanredan zadatak od rabinove žene i tu počinju nevolje. Kao i drugi golemi u tradiciji, i ovaj se počinje osjećati pomalo neiskorišteno i postaje više opasan nego koristan – sve dok mu mudri rabin ne izbriše početno slovo s čela, pa iz “emet”, život, nastaje “met”, smrt, i Golem se doslovce dezintregrira, nestaje u kameno tlo praške Staronove sinagoge.
O Golemu su pisali i Baruch Spinoza i Isak Baševis Singer i Jorge Luis Borges da spomenemo samo najznamenitije svjetske književnike, i mnogi drugi. Međutim, tragove priče o čovjekolikom pomagaču, o nekovrsnoj lutki koja ima namjenu da pomogne ili uskoči ondje gdje živi ljudi ne mogu ili ih nema, nalazimo i u drugim mnogobrojnim književnim radovima: i u robotu Karela Čapeka, i u onima, da ostanemo u češkoj književnosti, o čovječuljku iz gline (ili u drugoj verziji, iz tijesta) gdje par nije mogao imati vlastite djece pa ih čovječuljak na kraju pojede, i u danskoj legendi o Holgeru koju je obradio Hans Christian Andersen, u priči o Frankensteinu, te u najsuvremenijoj filmskoj priči o Terminatoru… Filozofske i religijske konotacije usporedbe ljudske i umjetne inteligencije odvele bi nas predaleko za ovu priliku, ali vrijedi ih imati na umu.
“Golem” Melite Kraus veoma je vrijedan doprinos u tradicijskoj književnosti, a s psihološkog stanovišta, odnosno didaktičkog, upravo majstorski odabire svoje recipijente. Usmjeren je optimalno odabranoj čitalačkoj publici: čitateljima na početku karijere, čitateljima koji najbolje pamte prve utiske i prve zanose i koji potom, kad dođe vrijeme, najbolje prenose fascinaciju pričanja i čitanja priča svojim budućim slušačima.
Knjižnica i čitaonica „Fran Galović“ Koprivnica
