Ostvarena treća mobilnost u Turskoj!

Merhaba!,

pozdrav je kojim je OŠ „Prof. Blaž Mađer“ dočekana na svojoj trećoj mobilnosti u okviru ekološkog projekta ‘How big is your foot?’, odobrenog 2010. godine od strane Agencije za mobilnost i programe EU. Da podsjetimo, prve dvije mobilnosti ostvarene su u Irskoj i Estoniji, a ovaj put posjetili smo osnovnu školu Vildan Nurettin Demirer İlköğretim Okulu u Turskoj. U glavnom gradu Turske, u srcu Ankare, od 29. svibnja do 2. lipnja boravilo je 5 učiteljica naše škole, ravnateljica i pedagoginja: Mirjana Mihalec (ujedno i koordinatorica projekta za Hrvatsku), Dijana Bagarić, Sonja Stevanović, Jelena Babec, Marijana Ćorić, Lidija Peroš i Jelena Šimek.

Osim gostoljubivosti i srdačnosti kojom su nas naši domaćini obasipali prilikom dočeka, možemo reći da su i ostatak boravka u svojoj zemlji učinili ugodnim i zanimljivim. Svojim partnerima u projektu iz Estonije, Irske, Norveške, Portugala, Velike Britanije i Hrvatske pripremili su zanimljive posjete znamenitostima Ankare, od kojih bismo izdvojili Atatürkov mauzolej, posjet zgradi prvog Turskog sabora (Turkish Grand National Assembly) i povijesnom Muzeju anatolijskih civilizacija, izlet u Cappadocciu, šetnju uz Slano jezero, posjet vinariji Turasan, itd. Nakon svakog napornog dana punog dojmova, novih poznanstava i iščekivanja idućeg dana, naši domaćini pripremili su nam i jela tradicionalne turske kuhinje. Osim toga, imali smo priliku doživjeti tradicionalnu tursku djevojačku večer, kao i sudjelovati u čitavoj ceremoniji uz tradicionalnu tursku glazbu i ples.

Da bismo razmijenili iskustva i vidjeli što smo u vremenu od zadnje mobilnosti napravili u pojedinim školama, čitav jedan dan proveli smo u školi domaćina u Ankari. Osim izložbe predmeta koje su učenici izradili od već korištenih materijala, pripremili su nam i jela tradicionalne turske kuhinje, demonstrirali različite plesove, učenici su otpjevali nekoliko pjesama, a imali smo priliku i sami nešto otpjevati i naučiti pokoji ples. U školi smo posjetili nekoliko razrednih odjela, porazgovarali s učenicima i vidjeli kako izgleda nastavni proces u Turskoj. Škola ima 1817 učenika, a razredni odjeli su veliki, ponekad i do 50 učenika. Nastavno osoblje uvijek je lijepo obučeno, dok je nošenje traperica zabranjeno. Jedna od razlika je i trajanje školskog sata, koji je u Turskoj kraći od našeg za 5 minuta.

Koordinatori projekta razmijenili su podatke o aktivnostima provedenim u svojim školama te dogovorili detalje oko iduće mobilnosti u Portugalu, koja će se ostvariti u listopadu 2011. godine.

Osim dojmova iz škole i znamenitosti Ankare kao glavnog grada jedne drugačije kulture, zanimljivo je promišljati razlike u kulturama, i to ne samo razlike između Turske i Hrvatske, već svih zemalja koje u projekt unose dio svog naslijeđa i svoju posebnost. Tursku nakon ove mobilnosti možemo gledati kao prekrasnu zemlju koja preko svoje tradicije i povijesti odiše ponosom, gordošću i mješavinom vrijednosti i običaja Istoka i Zapada.