Profesorica OŠ Đuro Ester Mirna Kovačić, zahvaljujući Erasmus+ projektu, sudjelovala na edukaciji u Yorku

Sorry, this entry is only available in Croatian. For the sake of viewer convenience, the content is shown below in the alternative language. You may click the link to switch the active language.

Zahvaljujući našem uspješnom ERASMUS+ KA1 projektu „Going the Extra Mile“ imala sam prilike sudjelovati u edukaciji u britanskom gradu Yorku. Ondje sam prisustvovala sjajnom tečaju organizacije York Associates International čiji je cilj unaprijediti informacijsko-komunikacijske vještine pomoću širokog spektra dostupnih digitalnih alata s ciljem njihove integracije u različite nastavne kontekste (Technology-Enhanced Learning). Izabrala sam navedenu edukaciju kako bih produbila svoje digitalne i informacijske kompetecije, upoznala se s novim načinima podučavanja, te se inspirirala primjerima dobre prakse.

Današnja Engleska je divan spoj dvije potpuno različite zemlje. S jedne strane nalazi se zemlja prožeta poviješću i tradicijom, puna veličanstvenih dvoraca i katedrala, lokalnih pubova i pitoresknih naselja. Turist koji traži takvu Englesku neće je napustiti razočaran. No, ovdje postoji i moderna, postindustrijska, eklektična Engleska čiji je blistavi primjer upravo jedan od dva grada koje sam imala prilike upoznati – Manchester.

Manchester posve je okrenut 21.stoljeću te svoju prepoznatljivost zahvaljuje urbanoj arhitekturi, modernom dizajnu, izvrsnoj glazbi i naravno – nogometu. Sa svojih pola milijuna, odnosno 2,5 milijuna stanovnika u urbanoj regiji, Manchester je neokrunjena prijestolnica sjevera. Jezična je raznolikost u ovome gradu veća nego u brojnim zemljama svijeta pa tako ovdje možete čuti više od 153 jezika, te osjetiti kozmopolitizam koji često izostaje u našoj zemlji. Danas je Manchester po mnogima najuzbudljiviji engleski grad, često ga uspoređuju s Barcelonom, zbog njegove živahnosti i privlačnosti.

York je drugi najposjećeniji grad u Engleskoj, nakon Londona. Grad nevjerojatne povijesne i kulturne baštine, koji je uspio ostati gotovo netaknut u vrtlogu industrijske revolucije. Njegove srednjovjekovne ulice nalik su paukovoj mreži zatvorenoj unutar gradskih zidina iz 13. stoljeća. Središtem grada dominira nezaboravna gotička katedrala. Svako skretanje u novu ulicu otkriva novi segment iz bogate povijesti grada. No unutar zidina nalazi se živahan centar grada u kojem se svjetski poznati brandovi bore za prostor s pubovima, galerijama i lokalnim trgovinama delikatesa. Industrija kao nositelj razvoja grada (prije svega tvornice čokolade – Kit-Kat, Smarties, Chocholate Orange) polako je počela prepuštati mjesto novim osvajačima – turistima. Novi napad na York izveden je samo s planom grada i fotoaparatom.

Jedan dio moje edukacije u Yorku bio je posvećen promišljanju na koji način je tehnologija izmijenila naš svakodnevni život i na koji način će ga i dalje mijenjati. Nove tehnologije, u sprezi s inovativnim učiteljima, pružaju nam mogućnost za revolucionarne promjene u obrazovanju. Tečaj je zamišljen vrlo interaktivno, uz upotrebu kolaborativnih alata i mnogo grupnog rada. Sudionici su aktivno uključeni u sve etape poučavanja. Pojedinačne teme nižu se su u obliku radionica koje uključuju analizu digitalnih alata, njihovo korištenje i evaluaciju. Od sudionika se traži da razmisle o alatima i provedenim aktivnostima, kontinuirano se potiče rasprava temeljena na vlastitim znanjima i vještinama, a krajnji cilj je osobna prilagodba digitalnih alata u različitim kontekstima učenja.

U organizaciji York Associates smatraju kako je uloga učitelja u olakšavanju i pospješivanju učenja. Smatraju da je loše što se obrazovna kultura usredotočila na testiranje, umjesto na poučavanje i učenje. Testiranje je, naravno, važno, no ne bi smjelo biti dominantno. U Engleskoj je trenutno velika debata vezana uz odnos školskog sustava i kreativnosti. Često se može čuti hipoteza da odrastanjem ne postajemo kreativniji, već sve manje kreativni. Zaključak bi bio da se obrazujemo kako ne bismo bili kreativni. Hipoteza je vrlo kontroverzna i dubinski preispituje trenutni obrazovni sustav u Engleskoj. Kao što sam imala prilike čuti od britanskih sugovornika u Yorku, najveći problem (također sveprisutan i u Engleskoj) jest standardni predmetni pristup poučavanju. Kod učenika se na taj način stvaraju mentalne ladice u koje pohranjuju npr. geografske, povijesne, matematičke, jezične kompetencije te ih vrlo rijetko kombiniraju. Nemogućnost njihovog snalaženja prilikom susreta s npr. matematičkim izračunom u geografiji akutna je bolest školskih sustava diljem svijeta te na neki način ilustrira i poraz školskog sustava, poraz predmetnih kurikuluma ali i neupotrebljivost stečenih znanja kod učenika.

Razvijanje digitalne pismenosti svakako bi trebalo doprinijeti razvijanju sposobnosti kritičkog i kreativnog promišljanja kod učenika naše škole. Upotreba informatičke tehnologije ne smije biti svrha sama sebi, nego bi trebala služiti postizanju veće kvalitete usvojenosti sadržaja u nastavnom procesu.

Smatram da ću nakon završene edukacije znati učinkovitije i svrsishodnije upotrebljavati digitalne resurse (poučavanje u online okruženju uz pomoć tableta i mobitela, kreiranje video materijala, online kvizova, digitalnih lenta, podcasta, umnih mapa i oblaka riječi, izrada web stranica i blogova), te na inovativan način prenositi nastavne sadržaje.

Efikasnost učenja u digitalnom okruženu uvelike ovisi o sadržajima i didaktičkim strategijama jer tehnologija sama po sebi ne uči. Smatram da je učenike potrebno pripremati za život i rad u 21. stoljeću, stoga je moj cilj naučiti učenike kako rješavati probleme s kojim se suočavaju u školi, ali i u svakodnevnom životu, kod njih razvijati sposobnost kritičkog i kreativnog promišljanja te ih motivirati da propituju ponuđene informacije i da žele znati više.

Mirna Kovačić, prof. geografije i povijesti