Osvrt na književnu večer s Nebojšom Lujanovićem

Sorry, this entry is only available in Croatian. For the sake of viewer convenience, the content is shown below in the alternative language. You may click the link to switch the active language.

U srijedu, 11.11.2015. u Knjižnici i čitaonici „Fran Galović“ Koprivnica održana je književna večer s piscem Nebojšom Lujanovićem povodom 11.11., Dana hrvatskih knjižnica, 4.11., Dan grada Koprivnice i Mjeseca hrvatske knjige u suradnji sa nkladničkom kućom i knjižarom Šareni dućan.

Nebojša Lujanović mladi je znanstvenik i književnik, rođen 1981. u Novom Travniku u Bosni i Hercegovini, a trenutno živi u Splitu.

U Koprivnici je Lujanović predstavio svoju najnoviju knjigu „Oblak boje kože“ koja se u svojoj srži bavi diskiriminacijom, a u konkretnom slučaju diskriminacijom Roma. Autor je u istraživanje ove problematike i stvaranje knjige uložio pet godina svog života te se potrudio vjerno dočarati romsku kulturu te odnos Roma i gadža (ne-Roma). Kroz cijeli tekst knjige provlače se i riječi romskog dijalekta Romani ćhib, ali taj se dijalekt ne koristi u koprivničkom kraju već je u njemu dominantan bajaški dijalekt, kako su istaknuli posjetitelji promocije.

Lujanović je uspio u svom romanu dočarati „gorak okus u ustima“ čovjeka koji se osjeća marginaliziran i unesrećen zbog toga što je rođen kao drugačiji od većine. Nakon što se roman pročita, čitatelj ostaje bez riječi, a u svojoj svakodnevnoj komunikaciji osjeća potrebu roman preporučiti kako bi proširio svijest svoje okoline o mučnoj tematici kojom se roman bavi.

Roman prati nekoliko glavnih likova – Enisa Selmanića, Roma optuženog za požar, koji bježi u Bosnu od tih optužbi jer zna da javnost i policija neće shvatiti njegovu stranu priče; Fabu Selmanića, Enisovog oca, ne-Roma koji je uzeo za ženu Enisovu majku Romkinju i svojim destruktivnim načinom života uništio svoju ženu i djecu; a u jednom dijelu se radnja romana vraća u prošlost te opisuje život Roma Ramadana koji je postao žrtva nacističkog režima te njegov život u Auschwitzu…

Roman treba pročitati kako bismo otvorili oči na činjenicu kako i u današnje doba postoje koncentracijski logori koji možda nemaju bodljikave žice oko sebe, ali su metafora za diskriminaciju.

Petar Lukačić