Nacionalna kampanja za osobe s teškoćama u čitanju i disleksijom „I ja želim čitati“

Sorry, this entry is only available in Croatian. For the sake of viewer convenience, the content is shown below in the alternative language. You may click the link to switch the active language.

U KOPRIVNIČKOJ GRADSKOJ KNJIŽNICI ODRŽANA RADIONICA O IZRADI GRAĐE LAGANE ZA ČITANJE ZA OSOBE S DISLEKSIJOM

U sklopu Nacionalne kampanje za osobe s teškoćama u čitanju i disleksijom „I ja želim čitati“ koju je 2016. godine pokrenulo Hrvatsko knjižničarsko društvo,  u Knjižnici i čitaonici „Fran Galović“ Koprivnica održana je 28. veljače 2017.  radionica na temu „Pravo na razvoj pismenosti : građa lagana za čitanje“. Radionica je bila namijenjena knjižničarima i stručnjacima različitih odgojno-obrazovnih profila koji se u svom radu susreću s teškoćama u čitanju kod djece i odraslih zbog disleksije i srodnih poremećaja. Odazvala su se 33 polaznika iz tri županije – Koprivničko-križevačke, Varaždinske i Zagrebačke. Osim knjižničara, koji su pristigli iz dvanaest školskih i četiri narodne knjižnice, sudjelovalo je i nekoliko logopeda, školskih pedagoga i psihologa te dvoje nastavnika – engleskog jezika i razredne nastave.

Voditeljice radionice, logopedinja Željka Butorac, i knjižničarska savjetnica Dunja Marija Gabriel, upoznale su polaznike s uzrocima i osnovnim karakteristikama disleksije kao specifične smetnje u učenju koja je neurološkog porijekla, a vezana je prvenstveno uz poteškoće u čitanju i pisanju. Disleksija nije rezultat smanjene inteligencije, a nije ni problem ponašanja i motivacije. Pojavljuje se diljem svijeta, bez obzira na kulturu i jezik, zahvaćajući oko 10 posto populacije. Osobe s disleksijom zbog drugačijeg funkcioniranja veza u mozgu imaju specifične probleme pri čitanju, sricanju, pisanju, izgovaranju ili slušanju te im je potreban prilagođeni pristup osobito u početnom učenju čitanja i pisanja.

Iako prema stručnim procjenama od ovog poremećaja pati barem troje djece u svakom razredu u  Hrvatskoj, disleksija je kod nas ipak još uvijek prilično stigmatizirana i nedovoljno prepoznata te se ne dijagnosticira na vrijeme kako bi se djeci pružila pravovremena i učinkovita pomoć i podrška. Stoga je i ova radionica imala za cilj pridonijeti da se stručnjaci koji rade s djecom, kao i knjižničari koji djeci posreduju literaturu za čitanje i učenje, što bolje upoznaju sa simptomima disleksije te s alatima kojima mogu pomoći takvoj djeci.

Neke od osnovnih teškoća u čitanju koje imaju osobe s disleksijom i zbog kojih možemo posumnjati da netko pati od ovog poremećaja, manifestiraju se u zamjenjivanju sličnih slova ili brojeva kod čitanja, obrnutom pisanju slova, preskakanju redova kod čitanja, čitanju napamet – bez razumijevanja, vrlo sporom pisanju, nemogućnosti slušanja i pisanja istovremeno i slično. Međutim, točnu dijagnozu o postojanju disleksije može dati samo stručnjak – logoped, koji će pri tome uzeti u obzir i mnoge druge elemente kako bi nedvojbeno utvrdio o kakvom se poremećaju radi u pojedinom slučaju.

Pravilnim pristupom tijekom djetinjstva i školovanja,  poteškoće koje disleksija uzrokuje mogu se znatno smanjiti korištenjem npr. zvučnih knjiga,  kao i posebnim načinom prilagođavanja pisanih tekstova na način koji omogućava lakše čitanje i razumijevanje pročitanog teksta te lakše zapamćivanje, kao i korištenje naučenih informacija.

Kroz vježbu  na  radionici održanoj u koprivničkoj Knjižnici, polaznici su imali priliku okušati se u izradbi građe lagane za čitanje prema uputama logopedske struke i prema međunarodnim knjižničnim smjernicama. Koristeći kao predloške kratke odlomke iz bajki Ivane Brlić Mažuranić, timskim radom u manjim grupama pokušali su prepričati dobiveni tekst na način prilagođen osobama s disleksijom. Pri izradi takvog teksta važno je koristiti vrstu slova koja ima jasne i čitke linije; paziti da tekst bude oblikovan prirodno, poput novinskog stupca, a dužina i konstrukcija rečenica trebaju pratiti ritam disanja. Kod prilagođavanja književnih tekstova osobito je važno voditi računa da osobe s disleksijom „misle slikama“, pa treba nastojati zadržati književnu slikovitost i narativni stil originalnog predloška, ali uz što manje nepoznatih i teških riječi, koje je potrebno i jako dobro objasniti. Odlično je kada uz pisani tekst postoje i slike koje tekst opisuju, a pomaže i slušanje zvučnog zapisa teksta kojeg treba pročitati u pisanom obliku. Sudionici radionice uspješno su odradili dobivene zadatke te vrlo pohvalno ocijenili samu radionicu, kao iznimno korisnu za njihov budući rad s djecom i odraslima koji pate od disleksije, ali i drugih poremećaja u čitanju.

Radionica „Pravo na razvoj pismenosti : građa lagana za čitanje“ održana je  u suradnji s Centrom za stalno stručno usavršavanje knjižničara iz Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, i samo je jedan od programa koji će se i dalje nastavljati u Knjižnici i čitaonici „Fran Galović“ tijekom 2017. godine s cilje osvještavanja i senzibiliziranja javnosti za probleme disleksije, u okviru Nacionalne kampanje za osobe s teškoćama u čitanju i disleksijom „I ja  želim čitati“.

Ljiljana Vugrinec, ljiljana@knjiznica-koprivnica.hr