Djelatnosti
Osvrt na književnu večer s Nebojšom Lujanovićem
U srijedu, 11.11.2015. u Knjižnici i čitaonici „Fran Galović“ Koprivnica održana je književna večer s piscem Nebojšom Lujanovićem povodom 11.11., Dana hrvatskih knjižnica, 4.11., Dan grada Koprivnice i Mjeseca hrvatske knjige u suradnji sa nkladničkom kućom i knjižarom Šareni dućan.
Nebojša Lujanović mladi je znanstvenik i književnik, rođen 1981. u Novom Travniku u Bosni i Hercegovini, a trenutno živi u Splitu.
U Koprivnici je Lujanović predstavio svoju najnoviju knjigu „Oblak boje kože“ koja se u svojoj srži bavi diskiriminacijom, a u konkretnom slučaju diskriminacijom Roma. Autor je u istraživanje ove problematike i stvaranje knjige uložio pet godina svog života te se potrudio vjerno dočarati romsku kulturu te odnos Roma i gadža (ne-Roma). Kroz cijeli tekst knjige provlače se i riječi romskog dijalekta Romani ćhib, ali taj se dijalekt ne koristi u koprivničkom kraju već je u njemu dominantan bajaški dijalekt, kako su istaknuli posjetitelji promocije.
Lujanović je uspio u svom romanu dočarati „gorak okus u ustima“ čovjeka koji se osjeća marginaliziran i unesrećen zbog toga što je rođen kao drugačiji od većine. Nakon što se roman pročita, čitatelj ostaje bez riječi, a u svojoj svakodnevnoj komunikaciji osjeća potrebu roman preporučiti kako bi proširio svijest svoje okoline o mučnoj tematici kojom se roman bavi.
Roman prati nekoliko glavnih likova – Enisa Selmanića, Roma optuženog za požar, koji bježi u Bosnu od tih optužbi jer zna da javnost i policija neće shvatiti njegovu stranu priče; Fabu Selmanića, Enisovog oca, ne-Roma koji je uzeo za ženu Enisovu majku Romkinju i svojim destruktivnim načinom života uništio svoju ženu i djecu; a u jednom dijelu se radnja romana vraća u prošlost te opisuje život Roma Ramadana koji je postao žrtva nacističkog režima te njegov život u Auschwitzu…
Roman treba pročitati kako bismo otvorili oči na činjenicu kako i u današnje doba postoje koncentracijski logori koji možda nemaju bodljikave žice oko sebe, ali su metafora za diskriminaciju.
Petar Lukačić
